Povijest senjskog karnevala

O senjskim, drevnim navadama i njihovom obilježavanju, u  čijoj je završnici vrijedilo geslo »Mesopust biži, ki ča dobije nek« i drži«, pisao je još austrijski časnik I.W. Valvasor za službovanja u Senju od 1658. do 1663. godine. Tako je poznato da su u gradu pod Nehajem i okolici pred više od tri stolječa postojale poklade, koje svoje dionizijevsko porijeklo vuku iz pretpovijesti. Senj je poznat po tome što su noći od subote na nedjelju veči dio  sijećnja i veljače u znaku veselih i temperamentnih  pučkih zabava, poznatih kao balovi. Posebno je zanimljiva završnica zimskih karnevala kada poslijepodne, na mesopusni utorak gradom prolazi povorka maškara (krabulja). Ona se zaustavlja na starim senjskim trgovima Cilnici,Dvorcu, na Potoku, rivi i drugim mjestima i tada se čita osuda o vješanju ili spaljivanju Mesopusta. O karnevalu imamo još ćitav niz povijesnih dokumenata. Zimski karneval u Senju vrlo rano dobiva građanski atribut,koji je posebice prisutan između dva   rata prošlog stoljeća. Upravo senjska društva dala su  znaćajan pečat baštinjenju i čuvanju karnevalske tradicije. Ima još mnogo živih  svjedoka koji se sjećaju intenzivnih maskiranih balova 30 tih godina, a koji su  se i tada u pokladne subote održavali na nekoliko mjesta u gradu, prema  pravilima organizatora ili drušvenom položaju i statusu.  Ovu dugu  karnevalsku tradiciju već 128 godina prati i karnevalska izdavačka  djelatnost. Sastavni dio senjskog karnevala su mesopusne novine Metla i  škavacera u kojima se kroz šalu, satiru i kritiku opisuju dobre i loše strane,  mane i propusti sugrađana. Te »cajtunge za senjske prče i ćakule sa slikan«  uglavnom su stvarali mještani.